{"id":11260,"date":"2021-03-31T10:54:00","date_gmt":"2021-03-31T08:54:00","guid":{"rendered":"https:\/\/iverpan.hr\/blog\/?p=11260"},"modified":"2022-04-29T15:50:41","modified_gmt":"2022-04-29T13:50:41","slug":"ivana-stivcevic-pomicanje-granica-samo-za-odvazne","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/iverpan.hr\/blog\/ivana-stivcevic-pomicanje-granica-samo-za-odvazne\/","title":{"rendered":"Ivana \u0160tiv\u010devi\u0107 – Pomicanje granica…, samo za odva\u017ene"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Ivanini su brojevi 4, 5 i 9. Dugo godina je broj 7 bio taj koji ju je izabrao. Kozmi\u010dki broj. Ivana je u knjigovodstvo Iverpana do\u0161la prije godinu i pol. Njezin je posao baviti se brojkama. Svijet se ne mora tuma\u010diti samo rije\u010dima, brojevi su vrlo egzaktni i ka\u017eu sve bitno. <\/p>\n\n\n\n

Najva\u017enije je ne ostavljati trag u prirodi \u2013 smatra Ivana \u0160tiv\u010devi\u0107, vi\u0161a ra\u010dunovodstveno-administrativna referentica u Iverpanu, govore\u0107i o najva\u017enijem tijekom highlander natjecanja. To je utrka po planinama, to\u010dnije kroz prirodu, u kojoj trka\u010di pro\u0111u 55 ili 100 kilometara u divljini. \u0160ator, vre\u0107u za spavanje i hranu nose na le\u0111ima. Moraju biti fizi\u010dki sna\u017eni i jako hrabri.<\/p><\/blockquote>\n\n\n\n

Ivanin je zadatak sve iskazati brojevima. Ona je jedna od djelatnica koja radi knjigovodstvenu dijagnozu tvrtke i zaposlenika. Kad nije za kompjutorom i u registratorima, Ivana negdje tr\u010di ili planinari, naj\u010de\u0161\u0107e oboje istodobno. Ili je u nekom autobusu koji je vodi na zanimljivo odredi\u0161te. Ako ne uspije ni to, vjerojatno tr\u010di oko Jaruna ili \u0161e\u0107e gradom, jednostavno je osoba koja ne miruje. <\/p>\n\n\n\n

Planinariti je po\u010dela jo\u0161 u srednjoj \u0161koli, nakon nekog izleta kada je shvatila da joj priroda nudi mnogo. Sama je oti\u0161la u planinarsko dru\u0161tvo Velebit i krenula put planina. U planinarskom su je dru\u0161tvu prvo upla\u0161ili svim mogu\u0107im zabranama kojima se nove \u010dlanove upozorava na mogu\u0107e nezgode i opasnosti, ali nisu je pokolebali. <\/p>\n\n\n\n

Nagrade su se pojavljivale pri svakom usponu, od no\u0107nog penjanja na Mosor kada se na kraju, na samom vrhu okrenula i vidjela Split i more obasjano svjetlima grada, pa do penjanja na U\u010dku, odakle se preko Slovenije pogled pru\u017eao na Alpe. \u2013 Uvijek bih radije izabrala planine nego more \u2013 ka\u017ee o svom odmoru. S obzirom na planinarenje, Ivaninu energiju i znati\u017eelju, treking je bio prirodan nastavak.<\/p>\n\n\n\n

 \u2013 To nije samo tr\u010danje po planinama ili \u0161krapama, tu ima i puno hodanja, kretanje je bitno. I nije va\u017eno koja po redu sti\u017ee\u0161 na cilj \u2013 opisuje highlander, natjecanje koje je zavr\u0161ila za dan i pol, prehodav\u0161i 55 kilometara na Velebitu. Oti\u0161la je bez priprema, u jednu je subotu krenula s ostalim natjecateljima u podne, a u nedjelju u 20 sati pojavila se na cilju, u Ba\u0161kim O\u0161tarijama.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u2013 Zadnja dva sata bila su najte\u017ea, gubila sam volju. Pita\u0161 se \u0161to ti sve to treba, boli te cijelo tijelo, ne mo\u017ee\u0161 napraviti ni koraka vi\u0161e, ali ne odustane\u0161. Pobijedi\u0161 sebe, pomakne\u0161 svoje granice i kada stigne\u0161 na cilj, to bude prava nagrada \u2013 ka\u017ee o tom iskustvu. Sljede\u0107e je jutro bila na poslu kao da se ni\u0161ta nije dogodilo, kao da se nije podvrgnula te\u0161kom fizi\u010dkom i psihi\u010dkom testiranju. \u2013 Pomaknula sam granice svoje izdr\u017eljivosti. Puhala je dosta jaka bura. \u0160ator je u jednom trenutku odletio i nakon toga sam probdjela no\u0107 pridr\u017eavaju\u0107i ga, a i sama sam se dr\u017eala za kamen \u2013 opisuje tu najte\u017eu utrku. Postala joj je najdra\u017ea.<\/p>\n\n\n\n

Ivana je u Iverpan do\u0161la s iskustvom iz knjigovodstva. \u2013 Kolege su ovdje super. Dobro komuniciramo, a to je najva\u017enije na poslu \u2013 govori zadovoljno ocjenjuju\u0107i kako je tvrtka dobro poslo\u017eena pa se mo\u017ee raditi bez nervoze, nepotrebnih pritisaka i lo\u0161e energije. \u2013 Zadaci su jasno postavljeni, a u takvim je uvjetima lako raditi jer se to\u010dno zna \u0161to se o\u010dekuje \u2013 ka\u017ee o poslu. Zna kako izgleda kada sve stane, kada su ljudi bezvoljni, odustanu od sebe, a to se prenese na cijelu tvrtku. Za razliku od toga, u Iverpanu se osje\u0107a sigurno iz mnogo razloga, po\u010dev\u0161i od \u010dinjenice da se dogovori po\u0161tuju i da se svi me\u0111usobno cijene, to joj je signal da sve dobro funkcionira.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u2013 Predivno je s balkona hostela u Sirakuzi slu\u0161ati koncert simfonijskog orkestra nakon \u0161to je jutro zapo\u010delo izlaskom iz lokalnog autobusa i skitnjom po tr\u017enici prepunoj ribe i morskih plodova, a nastavilo se vo\u017enjom praznim lokalnim autobusom na Etnu \u2013 ispri\u010da sli\u010dicu s jednog od svojih putovanja. To je ono \u010demu se nada nakon godine u pandemiji. Izlasku iz ograni\u010denja i novim mogu\u0107nostima putovanja. Ako to ne bude mogu\u0107e izvan Hrvatske, nastavit \u0107e kao i do sada, neplanirano, instinktivno se prepu\u0161taju\u0107i odlukama da otputuje. Nije bitno ho\u0107e li to biti na neku utrku po planinama, otocima ili lijepim mjestima. Nagradu ionako nosi u sebi. Uru\u010di si je kada upozna novi djeli\u0107 sebe. A to je samo za odva\u017ene.       <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Najva\u017enije je ne ostavljati trag u prirodi ” – smatra Ivana \u0160tiv\u010devi\u0107, vi\u0161a ra\u010dunovodstveno-administrativna referentica u Iverpanu, govore\u0107i o najva\u017enijem tijekom highlander natjecanja. To je utrka po planinama, to\u010dnije kroz prirodu, u kojoj trka\u010di pro\u0111u 55 ili 100 kilometara u divljini. \u0160ator, vre\u0107u za spavanje i hranu nose na le\u0111ima. Moraju biti fizi\u010dki sna\u017eni i jako hrabri. <\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":11261,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"spay_email":""},"categories":[35,18],"tags":[63,20],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/iverpan.hr\/blog\/wp-content\/uploads\/2021\/03\/Stivicic-papiri-veliko.jpg","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/iverpan.hr\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11260"}],"collection":[{"href":"https:\/\/iverpan.hr\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/iverpan.hr\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/iverpan.hr\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/users\/11"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/iverpan.hr\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11260"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/iverpan.hr\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11260\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12162,"href":"https:\/\/iverpan.hr\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11260\/revisions\/12162"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/iverpan.hr\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media\/11261"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/iverpan.hr\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11260"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/iverpan.hr\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11260"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/iverpan.hr\/blog\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11260"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}