Željko Jagarčec, voditelj ključnih kupaca svojim će klijentima otkriti sve tajne novih, ekoloških materijala. Ali ne i gdje je dobro mjesto za pecanje
Željko je dva puta u životu bio na razgovoru za posao. Kada bi u tim razgovorima došao trenutak da on govori, oba puta rekao je: “Mogu sada otići raditi?”. Željko Jagarčec je od znatiželjnih i zainteresiranih ljudi, uvijek voljnih učiti, saznati nešto novo. To je i razlog zbog kojega je prolazio kroz razne pozicije u Iverpanu – od dućana i odjela komercijale, a danas je voditelj ključnih kupaca, arhitekata i dizajnera.
Najveće zadovoljstvo je vidjeti da je netko od takvih majstora, velikih po opsegu posla koji rade, odlučio osloniti se u svom poslovanju na Iverpan. To znači da je izabrao partnera koji mu je pouzdan
“To su ljudi koji kreiraju, osmišljavaju prostore i važno je upoznati ih sa svim novitetima na tržištu. Na taj su način u tijeku s promjenama i najnovijim trendovima, a to, naravno, dovodi do toga da su i njihovi naručitelji upoznati sa suvremenim materijalima koje nudi drvna industrija”, veli Jagarčec. Spomene pritom kako ga oduševljavaju ekološki materijali.
“Pluto je jako zanimljivo”, reći će i ispričati da se moderni namještaj danas izrađuje i od sasvim novih materijala kao što su razni organoidi, “zeleni materijali”, izrađeni od alpskog sijena kombiniranog s cvijećem poput tratinčica, različka, lavande, ali i drugih prirodnih materijala kao što je kava, vanilija ili mahovina. Ono što Željko nikada neće reći je – gdje je dobro mjesto za pecanje.
Željko je punih 20 godina u Iverpanu, a bio je i među onima koji su otvarali centar u Stenjevcu. Opremali su i osmišljavali centar, uhodavali ga na tržištu i navikavali kupce da uz lokaciju na Žitnjaku postoji još jedna Iverpanova adresa u zapadnom dijelu Zagreba. Bio je voditelj smjene, a onda su njegove sposobnosti usmjerene na drugu važnu poziciju, u odjel komercijale.
“Tih trinaest godina je značilo maksimalnu predanost poslu”, veli Jagarčec, a kolege za njega kažu: “Pa on i ne zna drugačije”. Obilazak stolara na terenu – a oni su glavni kupci – prezentacije i povećavanje mreže klijenata značilo je biti stalno u pokretu, proći svaku stolarsku radionicu.
“Najveće zadovoljstvo je vidjeti da je netko od takvih majstora, velikih po opsegu posla koji rade, odlučio osloniti se u svom poslovanju na Iverpan. To znači da je izabrao partnera koji mu je pouzdan, koji će naručeno dostaviti na vrijeme i koji će mu ponuditi materijale koji mu trebaju. To je uspjeh, ne tek jednostavna prodaja određene količine materijala”, opisuje Jagarčec.
Želim da moji klijenti rado dolaze i odlaze zadovoljni. Najbolje je kada govoreći o nama, kažu – to su moji dečki
Željkov mobitel je, slobodno se može reći, stalno u pogonu. “Ako mobitel zazvoni u 7 sati navečer, onda znači da je netko od klijenata u nevolji, u nekom problemu. Sigurno te klijent ne zove na večeru ili piće navečer, zove zato što je suočen s nekim problemom, nešto je neočekivano iskrsnulo i treba mu pomoć. Ne možeš ga tada ostaviti, ne odgovoriti mu na poziv samo zato što je, na primjer, godišnji odmor. Što da radi majstor kada mu na montaži padne ploča i ošteti se, pukne? Tada mora znati da može računati na nas”, govori s osmijehom o osobnoj poslovnoj politici, odnosima koje uspostavlja sa stolarima.
“Želim da moji klijenti rado dolaze i odlaze zadovoljni. Najbolje je kada govoreći o nama, kažu – “to su moji dečki”, opisuje odnos koji predstavlja dobru suradnju. “Obična trgovina nije ispunjenje, zadovoljstvo je u onom trenutku kada shvatiš da si dobio povjerenje i klijenta s kojim ćeš dugo poslovati”, kaže, i zato mu radni dan završava kasno poslijepodne.
Nije nikada poslao mail u kojem bi rekao da je odsutan. “Mi smo jako bliski, intenzivno surađujemo i povezujemo se ne samo unutar tvrtke, nego i s klijentima. Kada smo svi posvećeni istom ishodu, kada radimo na tome da onaj na kraju, naručitelj novog namještaja bude zadovoljan, onda je to dobra suradnja”, govori o poslu. Veliko mu je zadovoljstvo kada u novim kolegama, a Iverpan stalno raste, prepozna interes za posao pa je u prilici mentorirati, uputiti mlađe kolege u posao. Uspoređuje te odnose i kaže da su i na poslu kao obitelj.
Fascinantno je koliko ima novih materijala po najvišim ekološkim standardima. To govori da na namještaj treba gledati i iz drugačijih perspektiva
“Promjene se stalno događaju i poslovanje više ne izgleda kao što je bilo prije dvadeset i više godina. Osim što je s jedne strane sve digitalizirano, moramo biti prisutni tamo gdje se događaju promjene i odakle dolaze informacije”, veli Jagarčec i opisuje kako se vrlo često pojavljuju na raznim sajmovima, upoznaju s novitetima i uključuju ih u svoj asortiman.
“Fascinantno je koliko ima novih materijala po najvišim ekološkim standardima. To govori da na namještaj treba gledati i iz drugačijih perspektiva”, opisuje obogaćivanje novitetima kojima Iverpan nudi ekskluzivniju ponudu na tržištu. “Dizajneri i arhitekti imaju na raspolaganju show room, Izlog ideja u Draškovićevoj koji struka osobito cijeni i često kažu kako smo jedini koji nudimo poseban prostor u kojem, osim što oni vide nove materijale, mogu dovesti svoje klijente i pokazati im nove stvari. Brojni su dizajneri i arhitekti išli s nama u tvornice u Italiji i Austriji kako bi se upoznali s novim materijalima direktno na mjestima gdje se proizvode”, kaže Jagarčec kojemu su mobiteli ispunjeni stotinama brojeva stručnjaka koji dizajniraju namještaj.
“Razmjenjujemo iskustva, raspravljamo o izboru najboljih materijala koji im trebaju”, govori Jagarčec o specifičnim zadacima koje zahtijeva tržište. No, iako je u potpunosti posvećen poslu, sport je cijeli život bio onaj dio koji je nudio najveća zadovoljstva. Naravno da sve počinje nogometom i naravno da je riječ o Dinamu, klubu za koji Željko navija od djetinjstva, od kad je počeo navijati za neki klub.
“Moja velika ljubav je grad Zagreb, mjesto mog rođenja i življenja. Dinamo obožavam i na utakmice rado odlazim s najboljima prijateljima”, kaže Željko. Veliki trenuci zadovoljstva su oni kada sina prati na nogometne utakmice, prati njegov razvoj ili kada s ekipom ode na pecanje. Obično je to rijeka ili jezero u kontinentalnoj Hrvatskoj.
“Gušt je u druženju s prijateljima, ne u ulovu. Ionako se to pecanje pretvorilo u roštilj na kojem se peče ono što donesemo, a ne riba koju ćemo najčešće vratiti u rijeku”, smije se opisujući kako je ribolov postao pojam za druženje, iako štuku na rašljama smatra posebnim specijalitetom.
Ono što jede iz prirode su gljive koje ubere tijekom planinarenja. “Poznajem šest vrsta gljiva i samo se njih držim, za to sam siguran da neću pogriješiti”, govori o tome što stavlja u košaru. Zna da treba biti pažljiv i da eksperimenti s gljivama ne moraju uvijek završiti dobro.
