“Važno je nikada ne ostaviti kolegu samog”, kaže Zoran Folnegović, jedan od djelatnika Koordinacije, dinamovac i dobrovoljni vatrogasac.
Digitalizacija je sve promijenila. Uvođenje računala značilo je kraj za narudžbe napisane na papiru. “Sve je počelo stizati mailom, kupci su tako komunicirali i funkcioniranje back stagea se promijenilo”, govori Zoran Folnegović o nastanku suvremene faze odjela podrške prodaji.
Podrška prodaji za njega je bio uvod u u koordinaciju proizvodnje, mali odjel s četvoro djelatnika Iverpana koji brinu o tome kako će funkcionirati proizvodnja, dostava, raspoređivati se radni zadaci. Koordinacija u kojoj radi posljednjih godinu i pol, zna, na primjer, gdje se nalazi određeni uzorak pa ako kupac iz Zagreba želi uzorak jasena koji se nalazi u Zadru, onda Koordinacija osigura da se taj uzorak dostavi u Zagreb.
Zoran je u Iverpan došao kao prodavač prije 23 godine, na samom početku milenija kad je u ponudu centra na Žitnjaku uvršten pločasti materijal
Uz to, Koordinacija obradi i uvrsti u planove sve naloge koje dostavlja odjel podrške prodaji, jer je Koordinacija centralno mjesto gdje se prikupljaju sve narudžbe kupaca i raspoređuju zadaci kako bi kupci što prije dobili željenu robu. Koordinacija definira kada se koji proizvod izrađuje i priprema za kupca, ona je odgovorna za organizaciju posla i dostavu.
“Nekada su svi željeli novu kuhinju prije Božića, Uskrsa ili nekog drugog blagdana, godišnjeg odmora. Danas toga više nema, gradi se tijekom cijele godine, ljudi useljavaju u nove stanove i žele ih odmah namjestiti. Gužva je cijelo vrijeme”, govori o željama i potrebama kupaca koje nastoje ostvariti.
Borba na tržištu
Zoran je u Iverpan došao kao prodavač prije 23 godine, na samom početku milenija kad je u ponudu centra na Žitnjaku uvršten pločasti materijal. “Dotada su postojale dvije tvrtke koje su prodavale takav materijal na tržištu. Morali smo se boriti za kupce, privlačiti ih ponudom, novim bojama, dekorima, kvalitetom i dobrom uslugom. Trudili smo se ponuditi brzu isporuku i visoko kvalitetnu robu, time su nas prepoznali”, govori Zoran o svojih prvih 10 godina u Iverpanu, vremenu kad ih je bilo svega desetak i kada su nužno bili povezani, poput obitelji. Od tada se promijenilo poslovanje, moderniziralo se, ali su ciljevi ostali isti, ponuditi tržištu kvalitetu u najkraćem mogućem vremenu.
Važno je dijeliti znanje s kolegama, biti svjestan svega s čime se i oni susreću
Nakon što je otvoren novi centar, odlazi u Stenjevec gdje je vršitelj dužnosti voditelja centra. Trebalo je uspostaviti novi centar, uvesti nove djelatnike u posao, brinuti o tome da i na zapadnom dijelu grada postoji kvalitetan centar u kojem će se osim prodaje, organizirati i proizvodnja. Bio je to period kada je po cijele dane bio vezan uz sve odjele koji su tamo postojali, dolazio je na posao prije početka rada proizvodnje u 6.00 ujutro, a odlazio nakon desetak sati.
Zoran je od djetinjstva vjerni navijač Dinama. Ljubav prema nogometu se jednostavno vezala uz klub iz Maksimirske šume, a koliko mu je važan dio života, možda najbolje svjedoči činjenica da je suprugu i dvije kćeri naveo da postanu navijačice. To mu je sportska odrednica, ali u životu mu postoji i privrženost koja je važna za cijelu zajednicu.
Sretan si kad nekoga spasiš
“Četiri dana smo na leđima nosili vodu uz Sljeme da bi ugasili požar”, prisjeća se Zoran intervencije kada se zbog požara nije moglo prići vozilima i sve je ovisilo o upornosti i snazi vatrogasaca kao što je on, dobrovoljni vatrogasac u DVD Dankovac, njegovu rodnom selu. “Vatra je ozbiljna opasnost. Ne odustaješ, jedni druge nagovaramo i podržavamo u takvim situacijama. Ne smiješ ostati sam, ne smiješ nikada ostaviti kolegu. Treba biti hrabar i pametan”, reći će, ali to ne zvuči kao da ističe sebe, nego govori o kolegama, cijeni njihovu požrtvovnost.
“Sretan si kad nekoga spasiš, kad pomogneš ljudima”, kaže Zoran, dodajući da je psihološki teško odlaziti na tehničke intervencije, spašavati stradale ljude i da zbog toga svi moraju proći dobru obuku. Zoran je dobrovoljni vatrogasac jer, veli, to je uobičajeno u njegovu kvartu. “Ljudi pale korov i često se dogodi da vatra izmakne kontroli, a onda vatrogasci spašavaju situaciju”, govori Zoran. Puno rade s djecom, pokušavaju ih privući u vatrogastvo. “Vi ste gasili kod moga djeda”, čuju u školama na selu kada predstavljaju profesiju i važnost vatrogasaca. Djeca tako upoznaju prave heroje, pa im se požele pridružiti, biti korisni i pomagati drugima.
U Iverpanu, nerijetko se desi da se s kolegama poznaje samo preko maila ili razgovora mobitelom i onda kompanijska okupljanja u Iverpanu iskoriste za upoznavanje. Koordinacija je, naime, smještena u Zelini, tu se nalazi centralna proizvodnja i najlogičnije je mjesto da Koordinacija bude blizu strojeva.
No Koordinacija je zbog svoje uloge prisutna u svim centrima. “Važno je dijeliti znanje s kolegama, biti svjestan svega s čime se i oni susreću”, kaže kao da prenosi znanje iz vatrogastva kada govori o značaju kompanijskih susreta. Jer, ona obiteljska atmosfera od 23 nije nužno nestala, samo je dobila više članova.
