Počevši prije devet godina kao skladištar na Žitnjaku, Josip Houška, nesuđeni agronom pred diplomskim ispitom, nije znao dokle može dogurati u Iverpanu, ali računao je na svoju upornost i volju.
Radio je u dućanu, podršci prodaje, vozio kamione i upoznao cijelu tvrtku, reorganizirao centralno skladište, da bi od 2017. bio voditelj kompletne logistike, zadužen za dostavu i otpremu milijuna kvadrata iverala, okova i drugog materijala koje drži Iverpan.
– Nigdje nisam doživio da su me tako dobro primili kao ovdje, bili smo prava obiteljska tvrtka – kaže ne krijući zadovoljstvo atmosferom u koju je došao prije devet godina. Spomene kolegu Ivicu Fučkana koji ga je educirao.
Houška je u Iverpan došao kao iskusan vozač kamiona. To je donio iz vatrogastva u kojem je cijeli život, od šeste godine. Obiteljsko naslijeđe je u pitanju, u vatrogastvu su mu bili djed, baka i tata pa je ispalo logično da i on i njegov brat postanu dobrovoljni vatrogasci.
Ako netko nosi dobre priče iz djetinjstva, to je zasigurno Josip, po kojega je otac dolazio u vrtić u Zelinu vatrogasnim kamionom. Postoji li išta bolje za dečke u vrtiću?
Naravno da mu se djetinjstvo sastojalo od odlazaka u vatrogasno društvo, pa je kasnije, sa 18, bilo prirodno da i sam ode na intervencije.
Houška danas vozi vatrogasni kamion. Najgora je bila poznata nesreća kada je osobni automobil punom brzinom naletio na drugi koji je stajao na naplatnoj kućici. U smrskanom automobilu bila je obitelj s malim djetetom. Nekoliko mjeseci nakon intervencije cijela je vatrogasna ekipa otišla u posjet obitelji, vidjeti kako se oporavljaju nakon što su ih izvukli iz smrskanog vozila. – Bilo je emotivno, ali bilo je dobro, svi smo bili sretni – kaže Houška.
Kada izvučeš jednu obitelj, tri života iz zgnječenog automobila, to ti samo po sebi kaže zašto vrijedi biti vatrogasac – govori Josip Houška, voditelj Iverpanove logistike u Sv. Ivanu Zelini.
Kamioni su mu velika strast. – Limitator brzine podešen je na 90 kilometara na sat, dakle, nema jurnjave, ali kada sjediš visoko, a ispod tebe se nalazi stroj sa 400 ili 500 konjskih snaga, osjećaš se moćno – opisuje užitak Houška. Ponekad sjedne za volan Iverpanova kamiona te vozi do Zadra i natrag jer ga vožnja opušta i odmara od svakodnevnog rasporeda.
To znači od trenutka kada oko 6 sati bude za računalom, priprema i provjerava posao, dostavu robe po raznim centrima kako bi logistika namirila sve što je potrebno za Iverpanovo funkcioniranje.
Voli rano započeti dan kako bi sve stigao napraviti u deset sati, koliko dnevno provodi na poslu. – Super smo ekipa – govori o šesnaest ljudi koje vodi, ističe kako se trude svi međusobno razumjeti, postaviti svakoga na najbolje mjesto, podučiti starije novim standardima i načinima rada. – Srećom, uprava ima sluha, žele znati za sve prijedloge koji joj se nude, tako da zajedno organiziramo sve procese kako bi ljudi bili zadovoljniji, sretniji i produktivniji – ispriča o bitnome za uspjeh tvrtke.
Šest je mjeseci potrošio kako bi reorganizirao kompletnu logistiku i zahvaljujući podršci koju je dobio, uspio je sve postaviti tako da tvrtka bude savršeno učinkovita u dijelu koji on pokriva, logistici. – Tu naučiš puno o financijama i drugim stvarima potrebnim za poslovanje tvrtke – spomene i onaj dio vezan koji se ne pojavi kao prva asocijacija poslovanja. Houška će reći da mu je cijeli privatan život povezan s raznim udrugama i društvima koja postoje u Zelini, osim lovačkog.
U folklornom društvu se dva puta u životu ozbiljno zaljubio. Završilo je brakovima. U drugom supruga i on odgajaju dva sinčića ravnopravno dijeleći sve što se pojavi u roditeljstvu, od prematanja, kuhanja i pripremanja hrane, odvoženja u vrtić i učenja o životu kroz igru.
Naravno da znam premotati i nahraniti svoje sinove. Brinem o njima od 6 ujutro – priča strastveni motociklist dok raspoređuje nastupe dva benda čiji je član.
Godinama je vozio putničke motocikle kao Yamahu TDM 900 i Hondu VFR 800, moćne mašine jer, naravno, u Zelini postoji i moto-klub. Naučio je da se motocikl vozi glavom, ne srcem. Uz moto-klub vezao je i jedan od dva benda čiji je član, onaj rokerski, Mofrk, u kojem svira bas-gitaru. Svira i tamburu u Hobi bandu, može ga se čuti na svadbama, krstitkama i sličnim prigodama. Do krajnosti je uključen u svaku temu kojom se bavi, on doslovno utjelovljuje pojam „sad i ovdje“. Vjerojatno je tu negdje, u dobroj osobnoj organiziranosti i posvećenosti, formula kojom uspijeva sve realizirati na najbolji način.
