– Najveće je zadovoljstvo spasiti nekoga – kaže Josip Hrg. Ako netko zna što znači spasiti drugoga, to je čovjek koji ulazi u vatru zbog drugih, vatrogasac.
Tridesetšestogodišnji Hrg voditelj je smjene Iverpanova skladišta na Žitnjaku i dobrovoljni vatrogasac. Dvadeset godina bori se protiv vatre, s time se upoznao zahvaljujući svom ujaku i djedu. Vjerojatno su je njegova priroda, empatija i sklonost pomaganju drugima, davanja i korisnosti zajednici zadržali u opasnom zvanju, vatrogastvu. Mora biti i nešto hrabrosti jer koliko god se vatrogasci pripremali za svoj posao, doslovno usred nepredvidive opasnosti, vatre, to ne mogu izvesti bez vražje hrabrosti.
Najveće je zadovoljstvo spasiti nekoga – kaže Josip Hrg nakon 500 vatrogasnih intervencija u kojima je ulazio u vatru da bi izvukao nepoznate ljude. U Iverpanu je voditelj smjene skladišta poslovnice na Žitnjaku. – Skladište je srce tvrtke, svi odjeli rade sa skladištem. Ono postoji da bi drugi mogli funkcionirati – govori Hrg.
Iako je po profesiji automehaničar, nije se dugo zadržao u svijetu automobila. Zna voziti, to znači sigurno upravljati automobilom, u DVD-u Dugo Selo vozi kamion, ali automobil mu predstavlja samo sredstvo kojim odlazi s jedne do druge lokacije. Ništa više.
U drvnoj je industriji slučajno, nekoliko je godina radio u jednoj tvrtki, a onda prešao u Iverpan. Čak je jedno od zaposlenja bilo posao noćnog čuvara, ali ambicija i upornost doveli su ga s prethodne pozicije u tvrtki, pilara i kantirca, do voditelja skladišta, srca cijele tvrtke, kako kaže. Nekako si postavi viši cilj i pomakne se, savlada ga. Ne ostane zadovoljan na jednome mjestu, želi ostvariti više. To traži i od kolega, ostalih u skladištu.
Vodi osmero ljudi i tisuće raznih poslova koje treba napraviti u Iverpanu. On je nešto kao multipraktik, jednostavno, sve može, snađe se na svakome mjestu i odlično odradi svaki posao. Pritom uspješno vodi ljude s kojima radi, trudi se da svaki posao bude napravljen na najbolji način. – Sve gledam prema sebi, ako ja mogu, mogu i drugi – govori o tome kako postavlja ciljeve.
Razmišlja o poslu, problemima, smišlja načine kako ga unaprijediti, učiniti svrsishodnijim, praktičnijim. –U mom je poslu ključna komunikacija između pojedinih odjela u tvrtki. Skladište je srce tvrtke, svi odjeli kao što su prodaja, okovi, proizvodnja vezani su za skladište koje im svu robu mora naručiti i isporučiti. Nijedan dio tvrtke ne funkcionira ako mi ne nabavimo tu robu i isporučimo je prema narudžbi. Pritom ne govorim o klasičnoj dostavi koju naruči neki kupac, to je lako. Riječ je o velikim količinama. Komunikacija između odjela je najvažnija – opisuje. Naravno da mora znati gdje se što nalazi u skladištu, gdje su kilometri smeđih, bijelih ili drugih ploča iverala, a ako ne zna, onda zna tko će od njegovih suradnika to riješiti. To je posao voditelja smjene.
Jednom je mjerio korake tijekom radnog dana. Aplikacija je pokazala da ih je napravio 22 tisuće. Covid utječe i na rad u Iverpanu pa je nedavno ponovno zauzeo pilu. Ispalo je da je u stanju biti na samom vrhu po količini ispiljenog materijala. Skladište je, kaže, stresan posao. Stalno se nešto mijenja, razna roba dolazi i odlazi, a on je zadužen za dobro i točno funkcioniranje, organizaciju posla. Svoje ljude smatra dobrom ekipom. Trudi se, kaže, dati sve od sebe da bi nešto stvorio i onda još više da bi se to održalo. – Važno je sve to i prenositi na druge – govori o svojoj ulozi. Sve zato da bi bili na usluzi kupcu, da on ode zadovoljan.
Kad vozi vatrogasni kamion brine se o nešto manjoj momčadi, šestorici vatrogasaca. I to je stresno, istraživanja pokazuju da je to najstresniji dio u vatrogastvu. – Opali te adrenalin kada ideš na intervenciju. Nemaš pojma što ćeš ustvari zateći tamo. Vatrogasac će doći i izvući crijevo, ali ti prije nego što krenete moraš znati da je sva oprema spremna, moraš znati kako ćeš stići do lokacije, voziti tako da sigurno i brzo stignete, da odmah postaviš vozilo na pravu poziciju kako bi kolegama bilo lakše. I na kraju ih moraš sve vratiti natrag – opisuje svoju poziciju kada je u uniformi vatrogasca.
Dvanaest je godina bio prašinar, onda navalni, a to su sve poslovi gašenja i spašavanja te sada vozi. Uz to, sudjeluje i u odgoju mlađe populacije te je član natjecateljske ekipe, kao i trener muške i ženske seniorske ekipe. Vrijeme mu je svakodnevno ispunjeno. – Tehničke intervencije su najteže, iznimno je zahtjevno izvlačiti ljude iz vozila. Moraš biti spor i precizan, a brz – jedino je što kaže o tome. Ustvari, ne voli puno pričati o događajima, a bio je u oko 500 intervencija, smatra da je normalno da sudjeluje pomažući ljudima, pa ako to znači i riskirati, prihvatio je to. Njemu je, jednostavno, prirodno davati sebe za druge.
