Globetrotter, metalac zaljubljen u lijepo, surfer digitalnim tehnologijama, 36-godišnji Goran Horvat se zatekne kako sjedi za praznim ekranom. Čeka prvi potez, liniju koju će povući dok ne krene u svoju dizajnersku avanturu. Ponekad to bude i usred noći jer se tada pojavila ideja, a one se nikada ne najavljuju. Nerijetko ga se može vidjeti kako iz čista mira vadi mobitel da bi nešto zapisao u njega.
– Najgore je zaboraviti dobru ideju – ozbiljno opisuje djelić kreativnog procesa. Njemu je to stalno stanje, otkad je još u srednjoj školi počeo razvijati sklonost prema dizajnu.
Opčinjen je tipografijom, u stanju je satima tražiti odgovarajući font, proučavati razne tutorijale vezane uz digitalni marketing i dizajn. Stalno uči, svjestan da se digitalni marketing neprestano razvija, a on želi znati sve što može. Radi s dvije kolegice, osmišljava plakate, letke, digitalne kampanje, strategiju na društvenim mrežama, puno toga što spada u in house dizajn i identitet Iverpana. Prostor u kojem radi sasvim je drugačiji od svega u Iverpanu, to je dizajnerska soba s pomno odabranim svjetiljkama, biljkama, gomilom knjiga, brošura, uzoraka i prototipa koji će se pojaviti kao proizvod i na reklamnim sadržajima.
Počelo je, naravno, nepretenciozno, prijelomom jednog kataloga za sudopere. Uspješno obavljen testni zadatak ispao je ulaznica u Iverpan i doveo do razgovora o poslovnom angažmanu. Goran je uskoro ispisivao svoje ime na Iverpanov mail. Diploma TVZ-a dobila je svoju svrhu zapošljavanjem na Žitnjaku.
Prije desetak godina, u doba dok je na faksu bio demonstrator na dizajnu sa svojim je bandom Godlike, thrash core petorkom, bio dio genijalno ludog glazbenog projekta – United bands vs. Crowd.
Za razliku od ostalih bandova, oni su svoju publiku vozili na koncerte sa sobom. Natrpali su u autobuse srodne bandove, fanove i groupyje, i otputovali u drugi grad. Bili su putujući festival. Za uspjeh kod publike pobrinuli su se na samom početku već u busu na putu prema gradu u kojem se održava koncert.
– Ono doba u životu kad si mlad, nemaš love, sviraš u metal bandu i imaš takvu publiku, a želiš putovati i nastupati. Bubnjar je došao na ideju da okupimo slične bandove ali i publiku, rentamo autobuse i odemo na svirku i dobro se zabavimo – opisuje kroz smijeh kako su se s četiri autobusa pojavili u Splitu, Rijeci i drugim gradovima.
Prazni ekran je ono što je slikarima bijelo platno – opisuje Goran najgori trenutak u dizajniranju, početak.
Kao i u svemu gdje se krije umjetnost, najteže je napraviti prvi korak – Taj prostor treba oplemeniti, treba stvoriti nešto što će kupac osjetiti, ispričati pravu priču – kazuje Horvat zašto je teško na jednom ekranu, jednoj slici kreirati pravu poruku, izazvati požudu kod kupca. Pakleni zadatak, zahtijeva smirenost i eksploziju kreativnosti u kratkom roku.
– Ponekad samo kreneš, počneš crtati i iz skice napraviš super stvar – govori o uspješnim trenucima. Nešto kao skok iz aviona, pri čemu si on mora nacrtati i padobran i mjesto doskoka u zraku.
– Neke stvari bih još dorađivao, popravljao – kaže Goran kako bi objasnio stalno popravljanje i mijenjanje, nastojanje da sve bude savršeno. Rokovi su često razlog koji ga prisiljava da kaže „gotovo“. No, postoje i oni drugi. – Najbolji je osjećaj kada kažeš, to je to. I ništa više ne dodaješ – govori kroz osmijeh.
Naravno da kao netko tko je oformio vlastiti band voli glazbu, sluša svašta, ali metal je njegov izbor. Obilazi koncerte, rado putuje i spaja te interese. Jednom je radio kao svojevrsni catering boy samo da bi bio bliže Metallici kad su gostovali u Zagrebu. Iako mu na koncertu nisu dali onaj spektakl koji ponude Kiss ili ZZ top, „tisuće raketa“, kako to opisuje Goran, dobio je poklon koji zaslužuju svi pravi fanovi, majicu.
Peru je mjesto kojem će posvetiti vrijeme kada ostvari plan, put u Južnu Ameriku. Čim prođe pandemija. Do tada je za ekranom, traži najbolji font za najbolje grafičko rješenje.
