Ljiljana Mazor-Ivančić, prodavačica na odjelu iverala, svestrana je poznavateljica prirode koja će napraviti prirodni sirup, ljekovitu rukavicu za piling ili ukrasiti drvo zahtjevnom pirografijom
Osmisliti i dizajnirati kuhinju velik je izazov. Na sreću po kupce, Ljiljani Mazor–Ivančić je to situacija u kojoj koristi svoju kreativnost i znanje kako bi im pomogla da donesu pravu odluku za sebe.
Prodavačica je u Iverpanovu centru u Stenjevcu, a Ljiljanini se osobni interesi kreću od ručnog rada do male proizvodnje prirodne kozmetike. Napravit će prirodni sirup od iglica smreke za jačanje imuniteta i protiv kašlja, rukavicu od merino vune u kojoj je sapun, pisat će pirografijom, a namještaj za sebe će digitalno dizajnirati zahvaljujući znanju stečenom dodatnim obrazovanjem. Rado će odgledati nogometne utakmice, a kad se zatekne negdje na putovanju svijetom, zna sve o mjestu u koje je došla.
Mentori su iznimno važni kada dolaziš na novo radno mjesto. Meni je trebalo šest mjeseci da se uhodam, ali sam tek nakon godinu dana osjećala da znam sve potrebno – kaže Ljiljana iako je u Iverpan došla prije četiri godine s velikim iskustvom u prodaji namještaja.
Čak, zbog vlastite ambicioznosti i želje da iskoristi svoju kreativnost, dodatno se na bivšem poslu školovala u Callegariju. Plan je bio uređivati interijere, dizajnirati kuhinje, namještati stanove. Otada njezino društvo čine i arhitekti i dizajneri interijera.
Dizajniranje je jako zanimljivo, tu su neograničene mogućnosti u kreiranju interijera – kaže o stvarima koje je oduševljavaju. Znati više o mogućnostima koje se mogu ostvariti uz odgovarajući materijal je bitno, jer kupcima je potreban netko sa znanjem i iskustvom tko će im pomoći pri odabiru.
Nerijetko se dogodi da kupci nisu sigurni što žele, ali to je normalno jer je ono osnovno, promjena, uređenje prostora. Opterećeni su vlastitim budžetima i žele što nižu cijenu – kaže Ljiljana o željama kupaca kada biraju između različitih materijala i opreme za namještaj. Uz to opisuje kako je zadatak njezinih kolegica i kolega pomoći kupcima stručnim savjetima, od onih o materijalu na kojem se neće vidjeti otisci prstiju pa do toga kako da se vrata na kuhinjskom elementu otvaraju pritiskom, a ne potezanjem za ručicu.
Riječ je o detaljima koji čine onu bitnu razliku zahvaljujući kojoj su kupci ponosni što su izabrali neko rješenje. Pritom ima na umu kako mnogi ljudi jednostavno nisu u stanju vizualizirati ono što će dobiti, a to cijelu prodaju čini složenijom.
Mi u prodaji kažemo što im je potrebno, a kolegice na odjelu okova im prezentiraju odgovarajuće okove – kaže Mazor–Ivančić dodajući kako je to vrlo osjetljivo jer kupci moraju donijeti odluku i na kraju ipak moraju znati dimenzije materijala koji biraju.
Na radnom je mjestu iznimno važno imati dobru atmosferu – kaže Ljiljana o ključnim vrijednostima radnog okruženja.
Atmosfera je osobito bitna u našem poslu gdje smo stalno u kontaktu s kupcima koji žele doći negdje gdje je dobra energija. Ali i kupci daju pozitivnu energiju – govori Ljiljana.
Zadovoljna sam kad kupac dobije ono što mu je potrebno. Naročito kada je riječ o kupcu koji nije bio siguran, nije točno znao što želi. Kupci ne kriju svoje raspoloženje, odmah se vidi jesu li zadovoljni, a često se dogodi da se pojave i mjesec ili dva nakon kupnje i pokazuju fotografije namještaja, kako su uredili kuhinje i svoj prostor – opisuje kako se u radni dan ubace i trenuci kada kupci s prodavačima dijele svoje zadovoljstvo.
To, naravno, nije sve. Ljiljana se često poigra pirografijom, tehnikom oslikavanja drva paljenjem. To je naslijedila od oca koji je slikao na drvu. Ljiljana pirografijom pravi različite ukrase, ispisuje drvene predmete raznim porukama i, za razliku od industrijske pirografije, njezine imaju specifični, ekskluzivni dodir ručnog rada. To je ono što definira pojam primijenjene umjetnosti. Uz to spomene kako plete, šije i filca. U prirodni sapun na bazi maslinova ulja, lavande, ružmarina ili kozjeg mlijeka utrlja ovčju vunu i iz tako napravljenog filca proizvodi rukavice za tuširanje kojima se radi piling.
Na kraju dođemo do ljekovitog proizvoda, antialergijske, protuupalne rukavice koja potiče cirkulaciju i hrani kožu prirodnim tvarima – kaže nekako skromno. Na svojoj Facebook stranici Olentia, na latinskom to znači mirisno, objavi neke stvari koje proizvede, kao što su sapuni u sirovoj vuni neočekivanih boja i teksture nalik paučini. Osim toga, napravi ljekoviti sirup od iglica smreke, ono što se obično nalazi u ljekarnama. Ili sok od grožđa, med od maslačka. Pravi i domaće čajeve.
Čini se kao da zna sve o prirodi, njoj šuma i livada predstavljaju izvor brojnih ljekovitih tvari pa stoga ibuprofeni i slični lijekovi stoje neotvoreni u ladici. Razgovara o nogometu jer gleda i utakmice, što je pokupila prateći sina koji angažirano i ozbiljno trenira nogomet. Mašta o odlasku u Norvešku, u Tromsø, eventualno Islandu, kako bi vidjela auroru borealis.
