Meni
Iverpan i ljudi / Iza kulisa

Andrea Trstenjak – Predrasuda o drvnoj industriji kao muškom svijetu najbolje se razbija osmijehom i znanjem

Idealan odmor bi bio tropski otok. Kad bi ga se moglo smjestiti negdje blizu, negdje oko Šoderice kraj Koprivnice, to bi za Andreu Trstenjak bila definicija super odmora

Postoji savršeno dizajnirana kuhinja. To je točno ona koju je zamislio kupac. Odgovara svim njegovim potrebama, ispunjava sve želje. Lijepa je jer ju je izabrao netko tko će ju svaki dan gledati, koristiti i u njoj boraviti. I nije teško doći do nje, dovoljno je potražiti savjet od nekoga tko zna kako ju opremiti. Recimo, Andreu Trstenjak, prodavačicu na odjelu okova.

Ljubaznost i poznavanje posla rješavaju sve, opisuje Andrea uspješnu formulu kojom kupci izlaze zadovoljni iz dućana

“Kupci žele o proizvodima saznavati od nekoga tko može dati odgovarajući savjet i pomoći u odabiru. Ali, kupci žele i muškarce kao prodavače”, bila je jedna od prvih pouka s kojom se Andrea srela u Iverpanu. Na odjelu okova u Iverpanovu centru u Stenjevcu rade isključivo žene. Andrea Trstenjak jedna je od njih, s kolegicama znanjem i iskustvom mijenja predrasudu da je drvna industrija muško područje. I tako popravlja svijet, mijenja stereotip.

Andrein je posao pomoći kupcima da kuhinja ili soba iz njihovih snova postane stvarnost, savjetima pri kupnji im ukazuje kako bi namještaj koji su zamislili mogao biti još bolji i funkcionalniji. “Ljubaznost i poznavanje posla rješavaju sve”, opisuje Andrea uspješnu formulu kojom kupci izlaze zadovoljni iz dućana. Naravno da kupci ne znaju sve što mogu pronaći za svoj namještaj, zato im pomaže Andrea, gotovo da zna napamet asortiman okova.

Neće reći da zna sve jer ostavlja mogućnost da joj je nešto promaklo, a i rad na odjelu okova znači konstantno upoznavanje s novim proizvodima, sve kako bi nečija kuhinja ili soba, u stvari namještaj, bio funkcionalniji i praktičniji. Većina kupaca su stolari, majstori kojima je bitno pronaći sve dijelove na jednom mjestu, a po mogućnosti, kupiti i one koji su bolji od očekivanog kako bi njihov posao bio kvalitetniji.

Zahtjevni su utoliko što znaju točno što žele i zato je s njima jednostavno, ali i teško. Andrea kaže da je jednostavno jer su ‘ljudi kao i mi’ koji cijene kada u prodavačima pronađu partnere za projekte na kojima rade. To je ono zašto je važno poznavati sve što je na tržištu i što Iverpan nudi kupcima.

Došla je jer je htjela promjenu u odnosu na prethodni posao koji više nije zadovoljavao njene ambicije. Htjela je novo i drugačije. Naišla je na više od očekivanog, dobru ekipu i odličnu atmosferu

“Nisam imala pojma o okovima kad sam došla”, kaže Andrea kroz smijeh prisjećajući se prvih mjeseci u Iverpanu prije šest godina. A došla je jer je htjela promjenu u odnosu na prethodni posao koji više nije zadovoljavao njene ambicije. Htjela je novo i drugačije. Naišla je na više od očekivanog, dobru ekipu i odličnu atmosferu. Odnosi među ljudima su ključni na njenom poslu, o njima sve ovisi, zadovoljstvo kupaca, ali i okruženje u kojima provodi vrijeme na poslu.

“Znamo kada je kome rođendan, nerijetko postanemo prijatelji, dijelimo stvari iz života koje su namijenjene prijateljima”, opisuje kako izgleda zdrava svakodnevica. Umnogome je to rezultat Andreine prirode, njene zainteresiranosti za ljude oko sebe, stav prema životu. Dobar dio vremena posvećuje dvogodišnjoj koker španijelki, razigranoj, pametnoj i, naravno, svojeglavoj ljubimici koja je bila ključna i pri odabiru Andreina stana.

U stvari, Andrea je cijeli život odrastala s psima. Jedna od posljedica prisutnosti pasa u životu je da oplemenjuju ljude. “Pas je uvijek veselje, popravlja dan i život”, kaže prisjećajući se devet godina koje je provela s velikim cane corsom, a nakon njega se odlučila za neumornu španijelku.

“Šetnja s psom je onaj dio dana kada se popravlja raspoloženje, puni dobrom energijom i život čini lijepim“, kaže Andrea dodajući da to vrijeme koristi za opuštanje od svakodnevnog ritma. Iako, najbolja bi stvar za Andreu bila nalaziti se na plaži nekog tropskog otoka. To je za Andreu savršen odmor, možda i zato što će ga teško ostvariti jer, u stvari, Andrea ne voli prijevozna sredstva i dugotrajna putovanja. Avion za nju ne postoji, a automobil je nužnost.

To ne znači da ne putuje i ne ljetuje na moru, primjerice, nego samo znači da pomno planira odmore i jednostavan pristup do željene destinacije. “Šoderica je dobro mjesto”, iznenadi u jednom trenutku spominjući popularno izletište Koprivničana. Taj kraj poznaje jer često boravi kod bake i djeda u jednom mjestu pored Koprivnice. Gotovo idilično, malo podravsko mjesto njoj je omiljena lokacija za odmor jer ju podsjeća na djetinjstvo, u doba kada su djeca velike domaće životinje kao što su konji i krave mogla vidjeti na selu.

“Danas tamo nema ni jednog konja”, opisuje promjene u životu malih sela. Ali i dalje su to mjesta na koja se rado odlazi jer predstavljaju potpuni odmak od brzog gradskog ritma u kojem je bitno imati novu kuhinju ili namještaj ‘do Božića’ ili ‘do Uskrsa’. Tako glase želje kupaca, govori Andrea o imperativima koje dočekuje ljubaznim riječima i asistencijom. Na kraju i bude tako, često i bolje, s malo primjetnim utjecajem koji donese ženski savjet pri odabiru okova. To izvedu Andrea i njene kolegice, rasprše predrasude i malo poprave svijet