Marijo Vuković Jole, voditelj proizvodnje, od previše komunikacije ponekad se odmara gledajući slapove. Ostalo vrijeme provodi između mailova, poziva mobitelom i ispunjavanja zadataka iz radnog planera.
Dobar voditelj proizvodnje mora znati sve, počevši od toga što će se proizvoditi danas, što se isporučuje drugim centrima i dućanima, ali najviše, mora znati je li sve u redu s ljudima koji čine proizvodnju, jesu li oni zadovoljni i mogu li preuzeti zadatke. To je posao i glavna briga Marija Vukovića koji od 2018. vodi proizvodnju Iverpana.
Da bi sve funkcioniralo, jako je važno da su odnosi među ljudima dobri i da svi znaju da se mogu osloniti na druge
Prije 23 godine je došao u Iverpan, zaposlio se kao skladištar, ali je s vremenom, zahvaljujući ambiciji i rezultatima, postao voditelj proizvodnje. Kada je došao u Iverpan, bio je 18. zaposlenik, tvrtka nije bila velika, ali je u međuvremenu Iverpan postao jedna od prvih tvrtki na tržištu, a Vuković voditelj proizvodnje. Na poslu je stekao i nadimak Jole jer je na početku prigovarao na glazbeni izbor kolega i onda mu se, jer je ironija takva, dogodilo da mu prilijepe baš taj nadimak.
“Kad nalog za proizvodnju dođe iz koordinacije proizvodnje, prosljeđuje se skladištu, a iz skladišta ide u proizvodnju“, tumači Marijo zašto je, uz to što mora organizirati proizvodnju, u neprestanom kontaktu s voditeljem koordinacije, dućanima, kontrolom proizvoda, pilarima, kantircima i CNC operaterima.
To znači da je Marijo u stalnoj komunikaciji s raznim odjelima i nerijetko, dok ispisuje mail, zvoni mu mobitel, a u ured ulazi netko iz proizvodne hale, svatko sa svojim zahtjevom ili pitanjem. Mobitel, ustvari, stalno zvoni, tijekom i nakon radnog vremena, ali Marijo kaže da je to normalno, ljudi žele riješiti problem i onda to rade onako kako vjeruju da će najsigurnije izvesti, zovu direktno voditelja proizvodnje.
A da bi sve funkcioniralo, jako je važno da su odnosi među ljudima dobri i da svi znaju da se mogu osloniti na druge. “Svi smo kao obitelj, slavimo rođendane, dijelimo lijepe ali i one druge događaje u životu”, kaže Marijo i spomene kako je jedan bivši kolega, odlazeći na novi posao izvan drvne industrije kazao da je svjestan da odlazi na posao koji će mu značiti promjenu kompletne karijere, ali da, isto tako, zna da nikada više neće imati ekipu kao što je ima u Iverpanu.
“A u poslu, najvažnije je paziti na kvalitetu i rokove. Natječemo se s konkurencijom, a jedini ispravan način je da sve bude izrađeno brzo i kvalitetno. Da bismo to mogli ostvariti, puno toga je potrebno držati pod kontrolom”, kaže Vuković.
Suvremena tehnologija je neizostavna
Nabroji pritom da se stalno provjerava planer kako bi sve bilo na vrijeme napravljeno, prati se proizvodnja da se na vrijeme uoči eventualno kašnjenje, kontrolira je li naručen potreban materijal, vrijeme isporuke, a sve se to odvija u cloudu kako bi svi u istom trenutku znali u kojoj je fazi proizvodnja. Suvremena tehnologija je neizostavna u tvrtkama koje misle ozbiljno poslovati.
“Svi uključeni u proizvodnju imaju pristup i svi mogu vidjeti kako izgleda proizvodnja, u kojoj fazi je određeni nalog”, opisuje Marijo. “Događalo bi se da nekome treba, iz bilo kojeg razloga, kantirati neku dodatnu stranicu. Ubaciti jednu neplaniranu plohu u proces kantiranja znači odstupanje od planiranog rada i po sat vremena, a to onda uzrokuje kašnjenja u planiranoj proizvodnji”, opisuje Marijo na primjeru sitne korekcije jedne narudžbe zašto je potrebno planirati svaki dio proizvodnog procesa.
Uvijek kažem dečkima da se stave u poziciju osobe s druge strane priče, kako bi tada riješili ono što se traži. Čovjek mora biti zadovoljan jer nezadovoljan čovjek ne može napraviti ništa
Proizvodnja pritom nije puki rad na pločastim materijalima nego mnoštvo interakcije između ljudi. Bitno je pritom da se svi dobro razumiju, i da dobro razumiju osobu s kojom komuniciraju, razumiju u kojoj je situaciji kada postavljaju zahtjeve. “Uvijek kažem dečkima da se stave u poziciju osobe s druge strane priče, kako bi tada riješili ono što se traži. Čovjek mora biti zadovoljan jer nezadovoljan čovjek ne može napraviti ništa. Najbitnije je razumijevanje”, govori Marijo o bitnoj komponenti koja čini voditelja.
Zato se on trudi posvetiti djelatnicima kako bi ih motivirao i usmjeravao, znao što od njih može očekivati. Marijo govori kroz osmijeh, to zasigurno pomaže u svim situacijama, malim i velikim krizama koje se pojave. Uostalom, on je jedan od njih, zna kako im je raditi, što se od njih zahtijeva i s čime se sve moraju nositi. Savjet, podrška i prenošenje znanja neizostavni su dio poslovne kulture koja je uključena u radnu atmosferu, to su oni sastojci koji čine temelj svakog kuhinjskog elementa ili ormara.
“Najbitnije je raditi s ljudima i njihovom prirodom”, kaže Vuković koji svoju energiju obnavlja boravcima u prirodi. “Ni sam nisam vjerovao, ali slapovi na Plitvicama, cijela priroda tamo, promijeni i popravi čovjeka”, veli Vuković i sam zatečen činjenicom da ga naizgled obična šuma i pogled na slap može toliko impresionirati, pružiti mu potrebnu relaksaciju od svakodnevnice.
