– Prijateljstvo! – kaže Anita Svibić o najvrednijem što bi stavila u svemirsku kapsulu. – Tko zna kako se druge civilizacije u svemiru snalaze, pa neka znaju da ljudi na Zemlji imaju i prijateljstvo – objašnjava Svibić zašto bi baš prijateljstvo poslala kako bi predstavila Zemljane onima gore. Ako u svemiru postoji gore i dolje. – Neka znaju da ljudi na Zemlji imaju i prijateljstvo – kaže trgovkinja na odjelu okova.
Ona spašava mnoge kuhinje, čini da naizgled jednostavan niz ploha i vrata na kuhinjskim elementima bude ulaz u čudesan svijet zadovoljstva kakav može biti svaka kuhinja. Anita točno zna koja kočnica će običnu ladicu napraviti elegantnom, kakav vijak koristiti, na koja vrata ugraditi magnet, sve kako bi kuhinja, mjesto okupljanja suvremenih obitelji, bila i mjesto veselja. U pet godina, koliko je u Iverpanu, tu je izgradila svoj svijet u kojem je sretna. Do Iverpana nije razlikovala dva vijka. Često razmišlja o ljudima koji kupuju kako bi uredili svoj prostor.
U svemirsku bih kapsulu stavila prijateljstvo. To je najvrednije što ljudi imaju – kaže Anita Svibić, trgovkinja na odjelu okova. Ona to pronalazi u okruženju kolegica i kolega, kupaca kojima je najbolji asistent i konzultant pri izboru dijelova za kuhinje iz snova.
– Ponekad im bude neugodno što ne mogu donijeti odluku, misle da moraju znati sve. Naravno da ne moraju, dolaze kako bi kupili nešto za svoj prostor za sljedećih pet, deset ili više godina. Moraju o svemu promisliti i dobro odlučiti – kaže Anita.
Otvorena, vedra, srdačna, Anita je onaj pravi savjetnik, šoping asistent i mentor koji je potreban svakome tko kreira namještaj za kuhinju. – Srećom, imamo vrlo kvalitetne, vrhunske proizvode pa je lako ponuditi najbolja rješenja – govori Anita smijući se.
– Sretna sam ovdje, ljudi su dobri, kolege su spremni pomoći, svi si pomažemo i olakšavamo posao – izgovori i onda samo nabaci da je za snaći se u tvrtki koja proizvodi plohe za kuhinje i sav potrebni dodatni materijal nužno biti organizirana osoba koja će znati pronaći potreban dio, osigurati njegovu dostavu u dogovoreno vrijeme, učiniti sve kako bi kupci nabavili potrebno, kupili najbolje. Anita im pritom pomaže, uči ih i vodi, zna koji okov, vijak ili drugi dio može biti podesniji od očekivanog. Pritom iznenadi majstore koji dolaze po opremu kako bi izradili kuhinje za svoje klijente, neke nepoznate obitelji koje će u njima živjeti. – Mnogi se na neki način uplaše, ne znaju da ih ugradnja obične kočnice ili boljeg okova košta nekoliko kuna, a kasnije im daje puno drugačiji osjećaj kada koriste takav namještaj – pripovijeda zadovoljno.
Svibić mora biti organizirana osoba. Živi s četvero djece, od kojih je troje mlađe od osam godina. Dvoje, kći i sin različite dobi, afiniteta i sklonosti, pružaju joj, naravno, najveću radost. Ostalo dvoje također pripadaju njezinoj obitelji, iako je riječ o djeci njezina brata. Naime, dvije obitelji žive u istoj kući pa je djeci sve jedan prostor, jedan dom. Srećom, suprug joj je izvrstan kuhar pa je podjela poslova slijedila životnu logiku. Pritom čini i nešto vrlo vrijedno za sebe, intenzivno hoda. Nekoliko puta tjedno izdvaja vrijeme kako bi hodala, a to onda ne budu lagane šetnje nego korak u ozbiljnom ritmu. Prolazi po sedam, osam kilometara, a kada si netko smišljeno priušti četiri i više puta tjedno ozbiljan hodački trening, tada misli na sebe. Ona stvarno „živi zeleno“. Zato može biti osoba koja ne skida osmijeh s lica.
