Ivanini su brojevi 4, 5 i 9. Dugo godina je broj 7 bio taj koji ju je izabrao. Kozmički broj. Ivana je u knjigovodstvo Iverpana došla prije godinu i pol. Njezin je posao baviti se brojkama. Svijet se ne mora tumačiti samo riječima, brojevi su vrlo egzaktni i kažu sve bitno.
Najvažnije je ne ostavljati trag u prirodi – smatra Ivana Štivčević, viša računovodstveno-administrativna referentica u Iverpanu, govoreći o najvažnijem tijekom highlander natjecanja. To je utrka po planinama, točnije kroz prirodu, u kojoj trkači prođu 55 ili 100 kilometara u divljini. Šator, vreću za spavanje i hranu nose na leđima. Moraju biti fizički snažni i jako hrabri.
Ivanin je zadatak sve iskazati brojevima. Ona je jedna od djelatnica koja radi knjigovodstvenu dijagnozu tvrtke i zaposlenika. Kad nije za kompjutorom i u registratorima, Ivana negdje trči ili planinari, najčešće oboje istodobno. Ili je u nekom autobusu koji je vodi na zanimljivo odredište. Ako ne uspije ni to, vjerojatno trči oko Jaruna ili šeće gradom, jednostavno je osoba koja ne miruje.
Planinariti je počela još u srednjoj školi, nakon nekog izleta kada je shvatila da joj priroda nudi mnogo. Sama je otišla u planinarsko društvo Velebit i krenula put planina. U planinarskom su je društvu prvo uplašili svim mogućim zabranama kojima se nove članove upozorava na moguće nezgode i opasnosti, ali nisu je pokolebali.
Nagrade su se pojavljivale pri svakom usponu, od noćnog penjanja na Mosor kada se na kraju, na samom vrhu okrenula i vidjela Split i more obasjano svjetlima grada, pa do penjanja na Učku, odakle se preko Slovenije pogled pružao na Alpe. – Uvijek bih radije izabrala planine nego more – kaže o svom odmoru. S obzirom na planinarenje, Ivaninu energiju i znatiželju, treking je bio prirodan nastavak.
– To nije samo trčanje po planinama ili škrapama, tu ima i puno hodanja, kretanje je bitno. I nije važno koja po redu stižeš na cilj – opisuje highlander, natjecanje koje je završila za dan i pol, prehodavši 55 kilometara na Velebitu. Otišla je bez priprema, u jednu je subotu krenula s ostalim natjecateljima u podne, a u nedjelju u 20 sati pojavila se na cilju, u Baškim Oštarijama.
– Zadnja dva sata bila su najteža, gubila sam volju. Pitaš se što ti sve to treba, boli te cijelo tijelo, ne možeš napraviti ni koraka više, ali ne odustaneš. Pobijediš sebe, pomakneš svoje granice i kada stigneš na cilj, to bude prava nagrada – kaže o tom iskustvu. Sljedeće je jutro bila na poslu kao da se ništa nije dogodilo, kao da se nije podvrgnula teškom fizičkom i psihičkom testiranju. – Pomaknula sam granice svoje izdržljivosti. Puhala je dosta jaka bura. Šator je u jednom trenutku odletio i nakon toga sam probdjela noć pridržavajući ga, a i sama sam se držala za kamen – opisuje tu najtežu utrku. Postala joj je najdraža.
Ivana je u Iverpan došla s iskustvom iz knjigovodstva. – Kolege su ovdje super. Dobro komuniciramo, a to je najvažnije na poslu – govori zadovoljno ocjenjujući kako je tvrtka dobro posložena pa se može raditi bez nervoze, nepotrebnih pritisaka i loše energije. – Zadaci su jasno postavljeni, a u takvim je uvjetima lako raditi jer se točno zna što se očekuje – kaže o poslu. Zna kako izgleda kada sve stane, kada su ljudi bezvoljni, odustanu od sebe, a to se prenese na cijelu tvrtku. Za razliku od toga, u Iverpanu se osjeća sigurno iz mnogo razloga, počevši od činjenice da se dogovori poštuju i da se svi međusobno cijene, to joj je signal da sve dobro funkcionira.
– Predivno je s balkona hostela u Sirakuzi slušati koncert simfonijskog orkestra nakon što je jutro započelo izlaskom iz lokalnog autobusa i skitnjom po tržnici prepunoj ribe i morskih plodova, a nastavilo se vožnjom praznim lokalnim autobusom na Etnu – ispriča sličicu s jednog od svojih putovanja. To je ono čemu se nada nakon godine u pandemiji. Izlasku iz ograničenja i novim mogućnostima putovanja. Ako to ne bude moguće izvan Hrvatske, nastavit će kao i do sada, neplanirano, instinktivno se prepuštajući odlukama da otputuje. Nije bitno hoće li to biti na neku utrku po planinama, otocima ili lijepim mjestima. Nagradu ionako nosi u sebi. Uruči si je kada upozna novi djelić sebe. A to je samo za odvažne.
