-Igra, kao i umjetnost, razvija kreativnost. To je najljepše. Zato me privlače – kaže Robert Kladnik.
Robert je odličan nogometaš. I pjesnik. I muzičar. Ujedno je i trgovac u Iverpanovu dućanu u Slavonskom Brodu.
Noću ganja stihove, rekreativno igra nogomet jer je prestao s ambicioznim igranjem. S bendom se zatvara, vježbaju njegove autorske stvari koje vrlo nekomercijalno izvode na raznim manifestacijama kao što su Svjetski dan glazbe, Memorijal Kreše Blaževića. Pokupe aplauze i uzvike odobravanja kao najvrijedniji honorar.
Robert živi život između svojih ljubavi prema dvoje djece, stihovima i nogometu. I pritom zna kako učiniti kupce zadovoljnim.
– Zadovoljstvo kod kupca se postiže prvenstveno pristupom, asortimanom i, vjerojatno, cijenom– iznosi svoju formulu o tome kako doći do toga da ljudi koji ulaze u Iverpanov dućan izađu zadovoljni. Točno zna što učiniti da se kupci osjećaju da su na pravom mjestu i da su pronašli ono što im treba.
U stanju je iznijeti sve uzorke, ako treba sagradit će im cijeli element, dio namještaja kako bi kupcima dočarao ono što su zamislili za uređenje njihova doma. Jednostavno, postane dio njihova tima i ne odustaje dok ne pronađu odgovarajuće rješenje.
Vjerojatno se i tu igra, ponudi svoje iskustvo, a posljednje tri godine ga upotpunjuje u Iverpanu i savjetima i odgovorima vodi kupce do toga da budu zadovoljni. To je najbitnije, tako se stječe povjerenje, odgajaju kupci da se vraćaju, znaju gdje je adresa na kojoj postoji njihovo rješenje.
Kao klinac, jer svi dječaci, a i neke djevojčice, igraju nogomet, je ušao u svijet nogometa. Igrao je zadnjeg veznog u BSK, preteči Marsonije, nogometnom klubu iz Slavonskog Broda, a danas rekreativno ode s ekipom na teren. Još uvijek ga vuče isti motiv.
– Lopta ima savršeni oblik – govori uz osmijeh o igrački koja najviše daje.
– Najljepša je ta kreativnost, u igri možeš sve – govori Robert o nogometu zbog kojega ga najviše ljudi prepoznaje na ulici. Noću piše stihove. Čita poeziju i zapisuje vlastite misli koje potom sa svojim bendom, tri prijatelja uglazbljuje i izvodi. Nisu komercijalni bend, ne može ih se čuti na zabavama. U Robertovim stihovima mnogi prepoznaju utjecaj Cohena, usporede ga s Caveom, Rundekom, on sam kaže da je krenuo kao i onaj Rus armensko-gruzijskog podrijetla, Bulat Okudžava.
– Vjerojatno se to podsvjesno uplelo i onda izađe kroz stih – kaže Robert. – Ne znam što je važno za dobru pjesmu. Možda je to prvi stih, ali je i najteže pronaći taj prvi stih – govori o tome kako piše, navečer kada klinci zaspu. – Svaka se pjesma prespava, a onda ujutro provjerim kako izgleda, kako zvuči. Neke stihove promijenim, neke pustim pa ih kasnije mijenjam, nekima se vraćam i nakon godine dana, a neke nikada ne taknem – opisuje život njegovih pjesmi.
– Svi se jako dobro razumijemo, dođemo sa svojim problemima, odnesemo ih sa sobom – govori o svom bendu kroz humor. – Stvaranje nas ispunjava, radimo za sebe i to nam je dovoljno. Ali, možda nešto i snimimo – reći će o motivima zašto se tri puta tjedno okupljaju i sviraju. Robert pritom nosi svoju akustičnu gitaru. Zna da za uspjeh pjesme nije važna vrijednost gitare, podsjeti na nastup J. J. Calea, Grammyjem nagrađenog gitaristu čiji utjecaj se ocrtava u glazbi Claptona, Knopflera i Neila Younga, a koji se usred koncerta pohvalio publici dobrim šopingom: „Kupio sam novu gitaru. Platio sam je 29 dolara“, rekao je i pokupio aplauz.
Glazba i stihovi se Robertu pojavljuju u svemu, iako umjesto odgovora na pitanje što mu glazba znači prepriča razgovor s jednim taksistom. – Rekao mi je da mu glazba ne znači ništa, a onda sam ga pitao može li zamisliti život bez glazbe. Nije imao odgovor, toliko ga je šokirala pomisao na život bez glazbe – ispriča primjerom što nam glazba znači. Njemu je to, očito, nadahnuće, smisao i neprestana igra kad u noćima traži one prave riječi.
